Davne 1959., koprivnički div Podravka izbacio je na tržište jedan od najprepoznatljivijih hrvatski proizvoda  Vegetu. Kada je znanstvenica Zlata Bertl, danas poznatija kao „teta Vegeta“, stvorila ovaj spoj začina i sušenog povrća – poglavito mrkve, luka i celera – kao dodatak za juhu, vjerojatno nije ni sanjala kako će za nešto više od pola stoljeća njezin izum i dalje biti neizostavno prisutan i obožavan u mnogim kućanstvima.

Osim raznih začina, te sušenoga povrća, u Vegeti se nalaze i velika količina soli – nje preko 50% – te aditivi, odnosno pojačivači okusa. Aditivi su tvari koje se dodaju hrani kako bi ona što duže trajala, bila ukusnija i izgledala dobro. Mnogi će ustvrditi da velikom količinom aditiva, Vegeta ustvari dominira okusom hrane te da hrana gubi svoju aromu.

Aditivi se obilježavaju E-brojevima, ovisno o njihovom utjecaju na ljudsko zdravlje. Dijele se u tri kategorije:

-zelene, koji nisu opasni za ljudsko zdravlje;

-žute, koje bi trebalo konzumirati u manjim količinama;

-crvene, koje bi trebalo izbjegavati pod svaku cijenu.

Najzastupljeniji aditiv u Vegeti jest vrlo štetni mononatrijev glutaminat MSG – pojačivač okusa i zamjena za sol – kojega se u Vegeti može naći čak oko 15%. MSG je aditiv E 621, označen crvenom bojom!

Njegove nuspojave kreću se od migrena preko pogoršanih simptoma astme pa sve do izazivanja: mučnine, vrtoglavice, lupanje srca, tjeskobe, bolove u prsima, hiperaktivnost, nadutost, žeđ, hladan znoj, crvenilo lica, alergijske reakcije. U velikim količinama može dovesti do odumiranja živčanih stanica, a to se pak povezuje sa nastankom Allzheimerove, Parkinsonove, Huntingdonove bolesti. Zabranjen je u dječjoj hrani.

Teško ćete povjerovati jer vegetu svakodnevno koristite bez nuspojava, ili tako mislite ! Upravo zbog MSG-a, mnoge su majke iz svojih kuhinja izbacile Vegetu.

Na žalost i Vegeta Natur sadrži kvaščev ekstrakt. Kvaščev ekstrakt je umjetno dobivena glutaminska kiselina koja tako izolirana pojačava slani okus. Istina je da je ta glutaminska kiselina neesencijalna aminokiselina, ali prirodna se nalazi u hrani te bi ju kao takvu trebalo i unositi u organizam i taj unos je pravilnom prehranom i više nego dovoljan.

Zar ne možemo sami začiniti jelo sa solju, začinima, svježim povrćem i začinskim biljem?

Prvo moramo jezik i um ozdraviti od tih jakih i umjetnih okusa. Počnimo cijeniti izvorni blagi okus hrane koji nije prekriven gomilama soli i pojačivača okusa, naučimo koristiti ogromnu paletu začina i mirise začinskog bilja. Trebaju li nam zaista tvornički dizajnirani prahovi i kocke prepuni soli i aditiva?

(altertv.org/alternativa-forum.com/atma,hr)